FILIPOVIĆ, Jeronim

FILIPOVIĆ, Jeronim (Philippius, Philippi; Ivan), latinski pisac i pjesnik (Dubrovnik, oko 1654 — Dubrovnik, 31. VIII. 1720). Sin dubrovačkog pučanina Filipa po kojemu je dobio svoje prezime. Nakon završene humanističke škole u Dubrovniku, na padovanskom Sveučilištu pohađao predavanja iz različitih predmeta, ali nije moguće utvrditi da li je neki od njih završio, niti da li je postigao neki akademski naslov. Kod kuće se poslije predstavljao kao doktor građanskog i crkvenog prava. U Dubrovačkom isusovačkom kolegiju predavao je gramatiku i latinski. Postavši svećenik, više godina bio župnik u Cavtatu. U 39. godini života ušao je u Dominikanski red. Živio je uglavnom u gruškom samostanu, gdje je na sebe skretao pozornost neurednošću i znakovima psihičke neuravnoteženosti. Da pribavi sredstva za gradnju samostana u Orašcu, otputovao je u Beč da od carice Eleonore moli pomoć. No u Grazu je počinio neku nesmotrenost, zbog koje je bio osuđen na tamnicu. Izbavio se glumeći ludilo. F. je dobro poznavao suvremenu filozofiju i književnost, a imao je i književnog dara. Bio je vješt improvizator, pa su ga ljudi rado slušali. Pisao je malo, ali dosta dobro. U svojoj sobi nije htio držati ni tinte, ni papira. S. Crijević je nakon njegove smrti prikupio njegove bilješke — među kojima je, osim hrvatskih i talijanskih propovijedi, bilo latinskih elegija i epigrama te mnogo nedovršenih ispisa iz tuđih uglavnom filozofskih djela i vlastitih razmišljanja — i pohranio ih u knjižnici dubrovačkoga dominikanskog samostana. U svojoj Dubrovačkoj biblioteci donio je njegovu latinsku elegiju.